beats by dre cheap

Nijemi Krik

Desi mi se da ostanem nijem nekad. Neke stvari ne mogu ni ovako da podijelim. Ostaje samnom i da vrišti u meni.

Konačno i jedan rijetko lijep dan, barem onako, meteorološki. Vrisak ću stišati i okrenuti se lijepom.

Pokušaću se sjetiti svega lijepog danas u zadnjih 3 ili 4 godine. Ne da se sjetim događaja, hoću da ponovo osjetim i doživim....

Recimo, osjećaja kad sam prije 3 ili 4 godine, poslije posla zakoračio u svoje novo obitavalište, visoko, najviše u kraju. Puhalo je sa svih strana i nije obećavalo toplotu. Svejedno, mene je grijao ponovo doživljeni unutrašnji mir. Sloboda. Ušao sam unutra i znao da će sve biti u redu i sjetio se Arsena: opet učim jesti, hodati.

Ili kad sam prvi puta razgovarao sa njom. Opet neka dramaturgija  s vjetrom koji kao da pokušava da smeta, nešto na što ne utiču ovozemaljski fizički zakoni. Onaj osećaj levitacije i ogromnog srca koje bi negdje da iskoči, prohuji po horizontu i opet mi se vrati da se radujemo zajedno. Ona melodija i boja glasa, baš onako kako sam i zamišljao. Za mene i moje srce, u fazi skidanja lanaca i prljavštine.

Onoga, u dalekoj zemlji. Iza sedam gora i jednog mora. Avanturista koji samo grabi dalje i dalje. Svaki kilometar i svaki minut, nešto novo da vidi i osjeti. Bez straha od kvarova i krimosa. Samo sa željom da ode što dalje i vidi što više. I onog osjećaja kada je došao do kraja, ugledao ostrvo iz priča, porazgovarao sa sultanima i imperatorima i vratio se u folklor bivše države...

 

Malo mi je kao lakše.

Bio sam i biću.

 

Vikend
http://vikend.blogger.ba
30/01/2012 11:28