Noć

Pokušavam shvatiti, kolika je razlika između ponedjeljka i srijede, Modračkog i Nišića, mene i nje. Vjerovatno nikad i neću. I ne trebam. Ali trebam poredati stvari, iskopati rupu i zatrpati taj zbunjujući splet činjenica. Nisu Trajanove kozje uši i vjerovatno neće nikakva lijeska niknuti iz ove rupe i nikakve svirale neće odati tu vremensku liniju…

Nastavi čitanje →

Bolje

Ne izgleda, ali jeste.. Postoje ti trenutci u kojima se vratiš sebi i zagrliš se. Postoje ti trenutci kad ugledaš najljepši osmijeh, svoje četverogodišnje kćerke u čijim je očima ljubav i snaga za cijeli život. I onda jednostavno samo otreseš prašinu otrova, oblaka laži u kojem si živio pola godine, nasmiješ se i sam i…

Nastavi čitanje →

Mi

Neke granice mog strpljenja ipak moraju postojati. Gdje se nalaze? Onde gdje savladavanje ega prelazi u fizičku bol? Tamo gdje ne poželim vratiti se i sresti je? Tamo gdje prestaje bolest i počinje bezobrazluk? Šta mi se desilo da toliko izgubim dodir sa realnosti i istinom. Lagati sebe, radi ljubavi? Kakve? Površne do prvog hinjskog…

Nastavi čitanje →

Nijemi Krik

Desi mi se da ostanem nijem nekad. Neke stvari ne mogu ni ovako da podijelim. Ostaje samnom i da vrišti u meni. Konačno i jedan rijetko lijep dan, barem onako, meteorološki. Vrisak ću stišati i okrenuti se lijepom. Pokušaću se sjetiti svega lijepog danas u zadnjih 3 ili 4 godine. Ne da se sjetim događaja, hoću da…

Nastavi čitanje →

Vrijeme

Da, sve ide svojim tokom. Nekad ujutro, kad vozim kroz maglu i smog, sam kao u nekoj kapsuli, uvezan i miran, sjetim se da bi ipak trebao imati neki svoj kutak. Samo za sebe, samo moj. Treba to svakome. Samo da se čovjek prisjeti ko je i šta je. Gdje je bio i odakle dolazi….

Nastavi čitanje →

kralj

Nekad su me boljela koljena i to je proslo. Sada me svako nekoliko mjeseci uhvate ledja i strah me se sageti. Sta da zakljucim iz ovoga? Da ce i to proci i doci nesto drugo? Ili da cekam da prodje i zivim s nadom da me nista vise zaboljeti i natjerati na strah.↲ Koljena sam…

Nastavi čitanje →

Radoholičar

Danas sa radio skoro 12 sati. Ok, proljeće je, krenulo je i tako i treba. Volim svoj posao, volim kad imam šta da radim i volim kad sam organizovan, isplaniran i kada sve stižem i rješavam onako kako i zamislim. Nekad pomislim da mogu i više i da ne koristim ni pola svog kapaciteta i…

Nastavi čitanje →

Vjeruj

Nije čudno da me još ne popušta sjećanje na Zlatoustu. Sjetim je se u trenucima kada radim stvari u kojima me je vodila i davala mi snagu i vjeru da ih radim za sebe i da u njima uživam istrajno i u cjelosti. Pitao sam se danas,  da me posmatra ili da joj pričam o…

Nastavi čitanje →